22. мај 2022.

Nataša Marinković i Nikola Lubardić

0 коментара

Sklapanje


Pod suncem večnim

razmišljam Kako pustinja pruža

Ništa,

Poniznost, varku i lobanje.


Fatamorgana,


Da li je istina koja pesak vremena ljubi duše, iluzija koja niz vetar protiče?

Neće jecaj trajati.

Kad počnem obnevideti nevidom,

Vučijim peščanim vremenom,

Dine ĆE govoriti nepoznatim.

Htela Sam, Hteli bi...


Niz pršljen pamtiti pradrevni, namirisani zadah!

Prepoznala Sam Te!


Kosti upletene vrelinom plamtećom

Belinom dvaju izgubljenih, zalutalih u nedoziv,

U zanosu vekova, tela!



Jecaj praznina

U raspuklom sjaju mitrila zaslepila.....

Ti pamtiš nepotrebno večernje svetlo

Tog sveta poljubaca OD prevare,

lažno sumporom, da isceli pesak OD kostiju.

Prepoznala Sam... ništa,

Prepoznala Sam... tugu,

Pretvorila u jecaj.


Rastvorila potpuno, nevidljivo izobličeno

u tišini, umnoženo van sebe,

ljubavlju sunca i meseca.


Bezobličan i izobličen sobom i njom rađam SE iz nje,

nestvoren snoviđenjem


Prvobitnog, neizrecivog tajnog pojanja.


U njih nevidljivih dvoje

Bezbroj želja pretaču u krhko vedro, koje liči suncu nad dinom,

neuhvatljivim, obrisom bezobličnih.


Njihova tela, ona pamte, pradavni miris, tišinu

Ruke beskrajnog njegovog dodira i tokove sazvežđa.


Sve to,

Znala Sam već!

Niti ĆE umeti svet, da presvuče u svetlost i PODARI Meni.


Ostao je samo zagrcnut glas,

Sa vrelim dalekim parčetom zvezde, pretvorene mojim

pregrizenim, suvim, zaglavljenim u grlu.


Starim Tako, ne čujem da prolazi smrt KROZ i pored mene.

Tako ne govorim,

SVIMA Sam...


On je nadmeno ličio SAMOM SEBI.

Samo Sam bio, Tako je govorio

da NISU i ne umiru oni Koji su

su iz pustinje.


Zadovoljni ĆE uvek sobom, u SEBI u ovom BITI svetu ovim i ovim svetom u SEBI.


Presvlačio je Moj i Naš um

da ga ne vuče huka,

na tom izgužvanom, ostarelom merenju Dana.


Postoji prapočetak

Postoji i UMETNOST buđenja,

Postoji UMETNOST bez objasnjenja glasa Kako nestaje i nastaje smrt

Postoji UMETNOST smrti,

Postoji UMETNOST tišine...


Ali, ko bi SE usudio da SE na nju ogreje, kada SE duhom

ostave strahovi i ranjene naprsline kostiju

U naborima večnosti.


Znam, stići ćete OVAMO,

Mi ĆEMO SE SRESTI.


Nataša Marinković, slikar

Nikola Lubardić, ak. slikar, freskopisac

Napiši komentar

Архива чланака

 
D.M.Drama © 2011 DheTemplate.com & Main Blogger. Supported by Makeityourring Diamond Engagement Rings

ТАБЛА ТМ