Trčim,a ne bežim.Osvrćem se...Osećam težinupretrpane praznineprostora ovdašnjeg.Gledam,kako prazna svetloststvara tamu.Slušam,kako prazna rečrađa sumnju.Stojim,a ne mirujem.Osvrćem se...Osećam hladnoćubukagija teškihvremena sadašnjeg.Kušam,bljutavo verujućida je slatko.Mirišem,mirišljavo mislećida je smrad.Plivam,a vode nema.Osvrćem se...Priželjkujem,da se tamnica osvetli,a lanac prekine.Ulazim,širom otvorenih očiju,a kao da žmurim.Ćutim,sigurniji nego ikad,desiće se...
17. август 2015.
Пријавите се на:
Постови (Atom)