Šta je život, ako nije sveća?
I to ona što polako gori.
Da li je mala, ili možda veća?
Pitanje je što nas čitav život mori.
I pod staklom ravnim gori sveća neka
Zaštićena tako od vetrova snažnih
Njen plamen je, uvek, najdužega veka
Poput onih gorštaka iz vremena davnih.
I pod žarom sunca gori neka sveća,
Krivi se i topi, na podlogu pada
S razlogom se pita, postoji li sreća?
Hoće li se uspraviti, il’ se džaba nada?
Neka treća sveća na promaji gori
Plamičak joj tanak kao kose vlasi
Trepereć na vetru za život se bori
Gordo stoji i prkosi, al’ se brzo gasi.

