Crtež „Tvrđava“ sam nacrtao ovih dana, crnim tušem na papiru formata 410 x 290 mm. Crtež predstavlja glavni prilaz niškoj tvrđavi, Stambol kapiju, iz perioda neposredno nakon oslobođenja od Turaka. Na crtežu se vidi drveni most i na njemu kućice u kojima se trgovalo. Ovo je prvi u nizu mojih crteža koje ću raditi na temu Niš. Nije uramljen i do uramljivanja će sigurno pretrpeti još neke dorade.
Evo i osnovnih podataka o tvrđavi. Nišku tvrđavu su podigle Osmanlije početkom XVIII veka na prostoru antičkog i srednjovekovnog utvrđenja, ima poligonalnu osnovu, sa sedam nejednakih strana i četiri velike kapije: Stambol, Beogradsku, Vodenu (ili jagodinmalsku) i Vidinsku. Bedemi su duži od 2 km, širine 3 m i visine 8 m. Ukupna površina tvrđave je skoro 23 hektara. Više o tvrđavi možete pročitati ovde.
Danas je tvrđava poznata uglavnom po letnjoj pozornici u kojoj se održavaju Filmski susreti (jednom godišnje) i Nišvil džez festival (jednom godišnje). Pored toga u tvrđavi se mogu kupiti suveniri, posetiti neka galerija i više kafića.
Formiranjem javnog preduzeća „Tvrđava“ bi se stvari mogle postaviti na svoje mesto. Naravno, samo pod uslovom da političari budu na bezbednoj razdaljini. JP bi funkcionisalo sa jednocifrenim brojem zaposlenih (bez partijske podobnosti) i dosta volontera. Volonteri bi zauzvrat mogli bespaltno prisustvovati kulturnim događajima koje organizuje JP Tvrđava.
Kada kažem da bi se stvari mogle postaviti na svoje mesto prvenstveno mislim da bi tvrđavu trebalo dati na upravljanje umetnicima. Niše, levo i desno od Beogradske kapije, u kojima se sada nalaze kafići mogu se dati na korišćenje istaknutim likovnim umetnicima, vajarima... Nišlije i turisti bi određenim danima mogli ulaziti u te ateljee i gledati umetnike kako stvaraju... itd.
Jednom sam u Beogradu (početkom osamdesetih godina prošlog veka) gledao pozorišnu predstavu u dvorištu. Okolo nekakvog omanjeg betonskog platoa bile su poređane obične drvene klupe i stolice u obliku ćiriličnog slova „P“, a u sredini su poznati beogradski glumci odigrali predstavu. Bilo je fantastično.
Zašto se nešto slično ne bi moglo organizovati u niškoj tvrđavi?
A koncerti?
Izložbe...
Dragane,
divan tekst, kao i originalnost ideje. I sve mi to nekako „ide“ uz tebe i tvoju plemenitost!
Pozdrav,
Snezana M.